Najčešća zemljišna smesa za plastenike jeste od treseta koji ima visok kapacitet apsorpcije i izuzetna svojstva za obradu.Treset predstavlja odumrli biljni materijalkoji ima različit stepen razgradnje i preobraženja u humus. Postoje dve vrste treseta: visinski (beli) treset i nizijski(crni) treset. Beli treset je nastao u uslovima hladne klime i vlažnih uslova. Njegovu osnovu čini biljni pokrivač bele mahovine Sphagnum i po tome je i dobio naziv.Ima veliku kiselost i veliki kapacitet apsorpcije vode,ali je relativno siromašan sa hranljivim materijama. Te materije mu se dodaju veštačkim putem.Nizijski treset nastaje u dolinama reka gde je plodno tlo. Osnova mu je biljna, ima veću ph vrednost od prethodnog tipa treseta. Obiluje sa makro i mikro hranljivim elementima. On ima visok stepen humifikacije od 55-60%. Sadržaj ugljenika mu je i do 60% i nalazi se u obliku huminskih kiselina i fulvo kiselina. Huminske kiseline su biološki stimulatori rasta kultura koje se sade u ovaj treset. Treset se klasifikuje prema stepenu razlaganja. Nizak stepen razlaganja je pri sadržaju humusa do 20%. Srednji stepen razlaganja je pri sadržaju od 20-25% , a visok stepen razlaganja je iznad 35%. Najboljim se smatra treset sa srednjim stepenom razlaganja,dok se tresetu sa visokim stepenom razlaganja dodaju: slama, pleva, strugotina. Kvalitet treseta zavisi od vrste biljaka od kojih je nastao,odnosno na kojem je matičnom supstratu nastao.Nizijski treset ima ph vrednost od 4,8-7, srednji ima 3,6-4,8 , a visinski ima ph vrednost od 2,6-3.Najkvalitetniji je onaj treset koji vezuje za sebe najviše vode i vazduha, npr. treset sphagnum je jedan od njih.
Kompast nastaje mikrobiološkim razlaganjem različitih biljnih vrsta, ali je potrebno da su svi sastojci zdravi,bez pesticida,antibiotika, teških metala i mikotoksina. Kompost se priprema na posebnim mestima u baštama. Priprema se na zemlji i ima oblik malih humki. Može se spremati i u drvenim ili žičanim sanducima ili u napravi za spremanje komposta-komposteru. Najčešće su humke visine 50-180cm sa širinom 150cm(a proizvoljne dužine).Koristi se princip da niža humka znači bržu razgradnju. Prvi sloj u pri kompostiranju jeste tzv. drenažni sloj na koji se postavlja sloj biljnih otpadaka ili zemlje i ponegde i sloj svežeg stajnjaka koji ubrzava proces razgradnje. Mogu se ubaciti i preparati za kompostiranje radi ubrzanja procesa razgradnje. Humke se u završnom sloju najčešće zasipaju zemljom. Za pravljenje komposta bitno je da je uvek prisutna umerena vlažnost koja se postiže zalivanjem vodom.Neutralizacija se postiže ubacivanjem sloja negašenog kreča. Humke se blago sabijaju ili se uopšte ne sabijaju. Humke veće visine se lopatama prebacuju svaka 2-3 meseca. Kompost je uglavnom spreman za upotrebu nakon perioda od 3-12 meseci.
U savremenim uslovima proizvodnje komposta u komposteru,u humke manje visine se stavljaju različiti preparati za ubrzavanje procesa razlaganja. Obično su to preparati na bazi biljaka kao što su:kamilica, maslačak, hajdučka trava, kopriva, preslica, kameno brašno i dr. Funkcija ovih preparata jeste da se ubrza proces kompostiranja i dobije bolji kvalitet komposta. Proces kompostiranja se obavlja u tri faze. U prvoj fazi-zagrevanja počinje aktivnost mikroorganizama gde se povećava temperatura smeše i do 70°C i ta faza traje od 7-14 dana. Temperatura se posle toga smanjuje na 50°C.U drugoj fazi dolazi do oslobađanja velike količine gasova. Delovanje mikroorganizama se nastavlja i vremenom se temperatura komposta smanjuje na 25-30°C. U trećoj fazi kompost dobija svoju odgovarajuću boju, proces se smiruje. Takođe i udeo ugljenika i azota se stabilizuje. Za formiranje komposta je izuzetno bitno pratiti uslove samog procesa i držati ih pod kontrolom (gasovi, temperatura, miris). Izbalansiran odnos ugljenika i azota u kompostu predstavlja osnovno merilo njegovog kvaliteta. Ugljenik i azot predstavljaju osnovne elemente za ishranu biljnih kultura koje se sade u kompost. Kompost koji ima veći saadržaj ugljenika ima žutu boju i dosta je suv.Kompost sa visokim sadržajem azota je zelene boje,dosta je muljevit i vlažan.Svako organsko đubrivo mora da ima originalnu ambalažu i deklaraciju kvaliteta.Kao takav se koristi kao organsko đubrivo ili se meša sa smešama od zemlje i upotrebljava se za plasteničnu proizvodnju.
Zemljište mora imati izuzetna fizičko-hemijska i mikrobiološka svojstva.
U plastenicima zemljište je obogaćeno odgovarajućim hranivima,supstratima i organskim materijama. Povrće koje se uzgaja u plastenicima veoma je osetljivo na kvalitet zemljišta koje se upotrebljava.
Ukoliko su fizička svojstva zemljišta i njegova vlažnost odgovarajućeg kvaliteta omogućava se i uspešna proizvodnja na dug vremenski period.Vodno-vazdušne kvalitete zemljišta se mogu poboljšati dodavanjem krmnog nekarbonatnog rečnog peska i unošenjem nerazloženih organskih materija. Za najveći broj povrtarskih kultura optimalna vrednost ph zemljišta je 6,3-7. Povrće podnosi mnogo bolje blago kiselu nego blago alkalnu sredinu.
Uz obilato zalivanje i kad se ne vrši drenaža zemljišta u njemu je prisutna velika količina soli.Mlade biljke su veoma osetljive na sadržaj soli u zemljištu. Zbog toga se vrši omekšavanje vode,a potrebno je usavršiti proces drenaže tla.Na sadržaj soli su osetljive sledeće vrste:rotkvice, salata, peršun, krastavac, paprika, dinja i dr. Među otpornije biljne vrste spadaju kupus i spanać.
U plasteničnoj proizvodnji povrće se uzgaja na celoj površini (na lejama) i na stolovima-parapetima.U zavisnosti od raspoložive površine za proizvodnju sadnja se vrši u lejama ili parapetima. Povrtne vrste koje se uzgajaju na malom međusobnom rastojanju obično se sade u lejama.