Džakarta je glavni i najveći grad Indonezije. Nalazi se u severozapadnom delu ostrva Java, a njen puni naziv je Posebna prestonička teritorija Džakarta. Prostire se na površini od 664 kvadratna kilometra, a u njoj živi oko 9 600 000 stanovnika. Sa širom okolinom ovaj broj se penje na čitavih 24 000 000 stanovnika. Džakarta je izuzetno značajan ekonomski i politički centar Indonezije, ali i veoma popularna destinacija na turističkoj mapi ove ostrvske države.
Na području Džakarte preovladava tropska monsunska klima. Na ovom prostoru dolazi do promena u vidu sušne i vlažne sezone. Vlažna sezona traje od novembra do juna. Ostatak godine, koji je i kraći, nalazi se pod uticajem sušne sezone. Temperature su uglavnom prijatne i konstantne tokom cele godine.
Područje Džakarte nalazilo se u četvrtom veku pod vlašću kraljevstva Tarumanagara, jednog od najstarijih hinduističkih kraljevstava u Indoneziji. Kasnije je ovaj prostor dospeo u ruke kraljevstva Sunda.u trinaestom veku Sumatrom, Malajskim poluostrvom i Javom vladala je Srivijaya. Prvi evropljani koji su stigli ovde bili su Portugalci 1513. godine. Oni su sa kraljevstvom Sunda potpisali savez, na osnovu koga je Portugalcima dozvoljeno da izgrade luku kako bi se zaštitili od sve opasnijeg Sultanata Demak iz centralne Jave. General Demaka, Fatahillah, napao je 1527. godine luku Sunda Kelapa, nakon čega su se Portugalci povukli. Sunda Kelapa je preimenovana u Jayakarta, i postala je sedište Sultanata Banten. U Jayakartu su 1596. godine stigli Holanđani. Nekoliko godina nakon njih, tačnije 1602., u gradu Aceh svoj centar osnovala je i Engleska Istočnoindijska Kompanija. Jayakarta tada postaje Jayawikarta. Uskoro su započele borbe Holanđana i Engleza koje su se završavale paljenjem engleske trvđave i povlačenjem Engleza. Gradu je ponovo promenjeno ime i on se od tada zvao Batavia. Usledio je veliki talas naseljavanja Indonezije. Ovde su stizali mahom kineski migranti, što je dovodilo do velikih tenzija u gradu. Holanđani su, zajedno sa domorocima, 1740. godine masakrirali 5 000 Kineza, a ostatak njih je preseljen van gradskih zidina. Grad je u narednom periodu počeo da se gradi, čime je dobio izgled koji i danas ima. Tokom dvadesetog veka Bataviu je naseljavao sve veći broj ljudi, a značajan je i dolazak evropskih doseljenika. Tokom Drugog svetskog rata Batavia je preimenovana u Jakarta, i to nakon što su indonežanski nacionalisti, uz pomoć Japanaca, oduzeli grad Holanđanima. Nakon što je osigurana nezavisnost Indonezije 1950. godine, Džakarta postaje njena prestonica. Otac Indonezije, Sukarno, zapčeo je velike projekte kako bi grad postao velika metropola. General Suharto izveo je 1965. državni udar u kome je Sukarno smenjen. Velika istočnoazijska ekonomska kriza iz 1997 / 98. godine dovela je do masovnih demonstracija. Nakon 32 godine vladavine, Suharto je bio primoran da se povuče. Ceo proces praćen je ogromnim nasiljem i uništavanjem u Džakarti. Njega je nasledila Sukarnova kćer Megawati Sukarnoputri. Džakarta je danas moderan grad i veoma značajna destinacija na turističkoj mapi Indonezije.
Turističke atrakcije u Džakarti su :
- Katedrala se nalazi u centru Džakarte. Pravo ime katedrale je Crkva Svete Marije, a ovo zdnje je dva puta podizano u gotičkom stilu. Osveštao ju je 1810. godine Monsignour Nelissen, a već 1826. crkva je izgorela do pepela. Drugu katedralu osveštao je 1830. godine Monsignour Prinsen, i dao joj je ime Sveta Marija. Katedrala je 1882. godine dobila dva tornja, ali uskoro ju je opet zadesila katastrofa. Crkva je stradala 1890., a gradnje nove započela je 1891. godine. zvanično je otvorena 1901. uz blagoslov biskupa Luypena.
- Džamija Istiqlal je izgrađena na temeljima holandske tvrđave, a njeno ime znači sloboda. Ideja o gradnji džamije potiče od ministra vera iz perioda Sukarna. Arhitekta ovog projekta bio je Frederick Silaban, a gradnja džamije započela je 1961. godine. Gradnja je u jednom trenutku stala, a brigu o njenoj realizaciji preuzeo je nakon državnog udara novi predsednik Suharto. Kada je završena 1978., džamija je postala simbol Indonezije, a ujedno je proglašena za najveću džamiju u jugoistočnoj Aziji.
- Džamija Angke nalazi se u zapadnom delu Džakarte. Ovo je jedina džamija u gradu koja je od osnivanja ostala nepromenjena. Njen krov je na dva nivoa, što je tipični javanski stil pri gradnji bogomolja. Ovde je bio zarobljen princ Syarif Hamid, sultan Pontianaka, od strane Holanđana. Kada je umro 1858. godine, sahranjen je ispre džamije. Mnogi Kinezi ovde su muslimani, a na stećcima kod džamije mogu da se vide i kineski i arapski natpisi.
- Stari grad u sebi krije okruženje koje sačinjava nekoliko vremenskih perida Džakarte. Tu je Sunda Kelapa, Pasar Ikan, Luar Batang, Kali Besar, Taman Fatahillah i Glodok. Prostor Kota Tua prostire se na otprilike 139 hektara. Ovo je bio epicentar razvoja Džakarte još od četrnaestog veka. tokom 1572. godine grad je zauzeo Fatahillah i dobio ime Jayakarta. Dalje, 1620. godine grad je okupiran od strane Holanđana i dobio je ime Batavia. Ovaj grad se u osamnaestom veku razvija na južnoj strani sve do Glodoka. Kao stari grad, Džakarta još uvek poseduje nasleđe istorije i zgrade iz perioda od sedamaestog do dvadesetog veka. Reč je o jednom sjajnom primeru prožimanja istorijskih događaja i mešanja različitih civilizacija.
- Nacionalni spomenik ( Monas ) je jedan od najzanimljivijih mesta u gradu. Monas je postao ikona Džakarte, sa svojim zlatnim vrhom i sijanjem u toku noći. Ova turistička atrakcija grada okuplja ljude sa svih strana. Često se ovo mesto koristi kao centar za održavanje kulturnih manifestacija i festivala, i svi oni su besplatni. U kompleksu spomenika nalazi se muzej Gajah Mada. Muzej poseduje raznovrsno kulturno i umetničko bogatstvo iz cele Indonezije. Mnogi od arheološki pronađenih predemeta nalaze se u Monasu. Ovo je sjajno mesto za upoznavanje sa veoma dugom i bogatom istorijom i kulturom Indonezije, i svakako ga vredi posetiti.
- Taman Mini Indonesia Indah ( Minijaturni park Indonezije ) predstavlja bogatstvo ove zemlje od Sabanga do Merauke. Ova turistička atrakcija prikazuje šarm i kulturnu raznolikost plemena koja su živela na ostrvima Indonezije. Ovde posetioci mogu da vide različite vrste kuća, odeće, hramove prilagođene plemenima, umetnost i plesne izvedbe iz sve 33 provincije. Tu je i veliki broj muzeja poput muzeja inžinjerstva, ptica, eptila, zanatstva. Ovo je mesto za pravo uživanje i učenje o prošlosti Indonezije.
- Zoološki vrt Ragunan je najstariji Zoo vrt u Indoneziji. Osnovan je 1864. godine pod imenom „ Planten En Dierentuin “, što znači „ Biljke i Zoo “. Gradska uprava Džakarte donirala je 30 hektara prostora koji je postao dom ovog vrta. U Zoološkom vrtu se nalazi oko 295 vrsta i oko 4040 jedinki životinja. Ovo je sjajno mesto za lepo proveden dan i uživanje.
- Džakarta nije samo arhitektura. Ovo je grad za pravo uživanje. Za sjajnu kupovinu ovde se nalazi veliki broj prodavnica i šoping centara. Tu su i vrhunski ocenjeni restorani u kojima se može probati neko od ukusnih jela, kako domaćih tako i stranih. Grad je ispunjen klubovima i barovima, pa noće zabave sigurno neće zafaliti. Za ulepšavanje i relaksaciju tu su centri za masažu i spa centri. Za potpun doživljaj posetioci mogu da se upute na neku od plaža. Pri tome ne treba da budu ograničeni samo na Džakatru, Indonezija je prepuna predivnih plaža i mesta za uživanje.
- Džakarta nudi još mnogo toga. Grad je ispunjen bogatim kulturno – istorijskim nasleđem, a ono se nalazi u savršenoj simbiozi sa modernim načinom života. Ovo je grad zabave i odličnog provoda, kao i nasmejanih i projateljski nastrojenih ljudi. Džakarta je, zajedno sa oostatkom Indonezije, pravi osrvski raj i sjajna destinacija za nezaboravno putovanje.